Proizvodi

CARDIOPROL tablete 5mg i 10mg

blokator β1-adrenoreceptora

Sastav
1 tableta Cardioprol 5 sadrži:  5  mg bisoprolola.
1 tableta Cardioprol 10 sadrži: 10 mg bisoprolola.
Pomoćne supstance: jezgro, mikrokristalna celuloza i koloidni anhidrovani silicij (Prosolv 50), dibazni kalcijum fosfat (Emcompress), preželatinizirani škrob, krospovidon , magnezij stearat.  Omotač: Cardioprol 5 tablete: Opadry OY-8719 Orange; Cardioprol 10 tablete: Opadry OY-8413 Yelow


Djelovanje
Bisoprolol je snažan, jako kardioselektivan blokator β1-adrenoreceptora lišen intrinzičke simpatomimetičke aktivnosti i bez relevantne aktivnosti na stabilizaciju membrane.
Kao i kod ostalih β-blokatora, mehanizam djelovanja na hipertenziju nije jasan ali  je poznato da bisoprolol usporava puls i smanjuje plazmatsku aktivnost renina.
Kod pacijenata sa anginom, blokada srčanih β1-receptora rezultira smanjenom potrebom srca za kisikom radi slabljenja srčane akcije (pulsa). Ovo čini bisoprolol djelotvornim u eliminaciji ili reduciranju simptoma. 


Indikacije

• Za kontrolu hipertenzije.
• Za kontrolu angine pektoris.

Doziranje i način primjene

Odrasli
Uobičajena doza je 10 mg jednom na dan, maksimalna dozvoljena dnevna doza je 20 mg. Kod  nekih pacijenata kontrola pritiska se može postići sa 5 mg na dan.
Kod pacijenata sa srednjom i umjerenom disfunkcijom jetre nije potrebno prilagođavati dozu. Kod pacijenata sa jakim renalnim poremećajem (klirens kreatinina manji od 20 ml/min) ili sa jakom hepatičkom disfunkcijom doza ne treba biti veća od 10 mg bisoprolola jednom na dan. 
Iskustvo sa upotrebom bisoprolola kod pacijenata na dijalizi je ograničeno. Smatra se da se bisoprolol fumarat ne može dijalizirati.

Starija dob
Normalno nije potrebno prilagođavati dozu, ali je kod nekih pacijenata starije dobi dovoljno 5 mg bisoprolola na dan; kao i kod ostalih odraslih pacijenata, dozu je potrebno smanjiti u slučaju jake disfunkcije bubrega ili jetre.


Kontraindikacije

• Neliječeno zatajenje srca
• Kardiogeni šok.
• Sinoatrijalni blok.
• Drugi ili treći stepen AV bloka.
• Teška bradikardija.
• Teška astma.
• Bolest poznata kao “sick sinus sindrome”.
• Hipotenzija
• Teško oštećenje periferne cirkulacije.
• Preosjetljivost na bilo koju supstancu iz sastava Cardioprol.

Neželjeni efekti
Bisoprolol se obično dobro podnosi. Zabilježeni neželjeni efekti se mogu pripisati farmakološkom djelovanju. Ovo uključuje tromost, umor, vrtoglavicu, glavobolju, bol u mišićima i zglobovima, znojenje, pogoršanje simptoma Raynaudove bolesti, parestezija, hladni i cijanotični ekstremiteti, bronhospazam, otoci i često gastrointestinalni poremećaji kao što su mučnina, povraćanje i proljev. Često se uočava znatan pad krvnog pritiska i pulsa ili usporena AV provodljivost.  Kao i kod drugih β-blokatora, rijetko se javlja srčani blok ili pogoršanje srčanog zastoja.
Kao i kod ostalih β-blokatora, moguće su kožne reakcije, svrbež, suha sluznica oka, mada je incidenca ovih pojava mala. Poremećaj sna je česta reakcija. Preporučuje se prekid terapije ako ove reakcije nije moguće drugačije objasniti.
Ostale sporedne reakcije koje se rijetko javljaju pri primjeni bisoprolola uključuju poremećaj vida, halucinacije, konfuziju, psihoze, noćne more, depresiju, uznemirenost i impotenciju.
β-blokatori mogu maskirati simptome tireotoksikoze ili hipoglikemije.


Posebna upozorenja i posebne mjere opreza pri upotrebi
Bisoprolol se treba davati sa oprezom u pacijenata sa produženim PR intervalom provodljivosti, malom srčanom rezervom i koji boluju od bolesti periferne cirkulacije posebno kod oboljelih od Raynaud sindroma, budući da primjena bisoprolola može izazvati pogoršanje. Liječenje ne treba naglo prekidati. Kao i kod drugih β-blokatora, potrebno je polako smanjivati dozu tokom 1-2 sedmice, posebno kod pacijenata sa ishemijom srca. Ako je potrebno, treba započeti sa zamjenskom terapijom kako bi se spriječilo pogoršanje angine pectoris. 
Bisoprolol ne oslabljuje metabolizam ugljikohidrata, ali kod dijabetičara može maskirati simptome hipoglikemije.
U slučaju precipitiranog pada pulsa i/ili pritiska, liječenje bisoprololom treba prekinuti.  Kod pacijenta sa feokromocitomom, bisoprolol se ne smije davati dok se ne blokiraju α-receptori. Bisoprolol treba primjenjivati sa oprezom kod pacijenata sa metaboličkom acidozom.
β-blokatori se općenito trebaju izbjegavati kod pacijenata koji imaju astmu ili hroničnu opstruktivnu bolest pluća. U slučaju da ne postoji zamjena, može se upotrijebiti kardio-selektivni β-blokator kakav je bisoprolol sa posebnim oprezom i pod nadzorom specijaliste. U nekim slučajevima pacijenata sa astmom, može doći do povećanja otpora u bronhijama što može biti signal za prekid terapije. Bronhospazam se može spriječiti primjenom bronhodilatatora kao što je salbutamol. Uputstvo kao i etiketa trebaju sadržavati upozorenje pacijentima da ne uzimaju bisoprolol ako su ikad imali “sviranje” u prsima ili astmu i da se obrate za savjet ljekaru.  β adrenergički blokatori mogu maskirati kliničke znake hipertiroidizma.Zbog negativnih efekata na vrijeme provođenja, β-blokatori se sa oprezom trebaju propisivati pacijentima koji imaju prvi stepen srčanog bloka. β –blokatori mogu povećati trajanje napada angine kod pacijenata sa Prinzmetal anginom radi vazokonstrikcije koronarnih arterija koju kontroliraju α-receptori. Zato bisoprolol treba koristiti kod ovih pacijenata sa velikim oprezom. Pacijentima koji u porodici imaju slučajeve psorijaze, β-blokatore treba prepisati samo nakon pažljive procjene koristi naspram rizika. β-blokatori mogu povećati kako osjetljivost na alergene tako i težinu anafilaktičke reakcije. Potreban oprez je kada se sa bisoprololom koriste anestetici. Anestetičar treba biti informiran ako pacijent uzima bisoprolol, a treba izbjegavati anestetike koji izazivaju depresiju miokarda, kao što je ciklopropan ili trihloretilen. U slučaju teške ishemije srca, treba pažljivo razmotriti korist naspram rizika kod kontinuirane primjene. Ako je potrebno prekinuti terapiju bisoprololom, poželjno je to uraditi barem 24h prije operativnog zahvata (anestezije). Nastavak terapije  β-blokatorom smanjuje rizik od aritmije tokom indukcije i intubacije, ali može izazvati atenuaciju refleksa tahikardije i tako povećati rizik od hipotenzije. Pacijenti se od vagusne reakcije mogu zaštititi intravenoznom primjenom atropina.


Interakcije s ostalim lijekovima i drugi oblici interakcija

Kombinacije koje nisu preporučljive:

Antagonisti kalcijuma: bisoprolol treba koristiti s oprezom u kombinaciji sa depresorima miokarda ili inhibitorima AV provodljivosti kao što su verapamil i diltiazem, radi njihovog negativnog inotropnog djelovanja na kontraktilnost i atrioventrikularnu provodljivost.

Klonidin: može izazvati pretjeran pad rada srca. Posebno ako terapiju klonidinom treba prekinuti ovo ne treba učiniti dok se tretman bisoprololom ne prekine na nekoliko dana. 

Glikozidi digitalisa: mogu povećati atrioventrikularnu provodljivost i inducirati negativno inotropno djelovanje kada se koristi u kombinaciji sa β-blokatorima.

MAO inhibitori (osim MAO-B inhibitora): mogu povećati hipotenzivni efekat β-blokatora. Takođe postoji rizik od hipertenzivne krize.

Mjere opreza :

• Antiaritmici grupe I, kao što su dizopiramid i kinidin, mogu imati potencirajući efekat na vrijeme atrijalne provodljivosti i inducirati  negativni inotropni efekat  kada se daju istovremeno sa β-blokatorima.
• Antiaritmici grupe III, kao što je amiodaron, mogu potencirati efekat β-blokatora na vrijeme atrijalne provodljivosti.
• Inzulin i oralni antidijabetici: upotreba β-blokatora može intenzivirati efekat smanjenja nivoa šećera u krvi. β-blokatori mogu maskirati simptome hipoglikemije, kao što je npr. tahikardija.
• Anestetici
• Alkohol može potencirati hipotenzivno djelovanje β-blokatora.

Potrebno je voditi računa o:
Dihidropiridini, npr. nifedipin, mogu povećati rizik od hipotenzije. Kod pacijenata sa latentnom srčanom insuficijencijom mogu izazvati zastoj srca.
Inhibitori prostaglandin sintetaze, kao što je indometacin, mogu smanjiti antihipertenzivni efekat β-blokatora.
Simpatomimetici, npr. adrenalin, mogu smanjiti  antihipertenzivni efekat β-blokatora.
Drugi antihipertenzivi: istovremena upotreba sa bisoprololom može potencirati njihov efekat. Istovremena primjena bisoprolola sa  reserpinom i α-metildopom može izazvati pretjeran pad broja otkucaja srca. 
Lijekovi koji imaju sekundarno hipotenzivno djelovanje, kao što su triciklički antidepresivi, barbiturati i fenotiazini, mogu potencirati antihipertenzivni efekat bisoprolola.
Rifampicin može smanjiti poluživot eliminacije bisoprolola, mada povećanje doze bisoprolola nije potrebno.

Trudnoća i dojenje
β-blokatori smanjuju placentalnu perfuziju, što može rezultirati nezrelošću ploda ili prijevremenim porodom. Pored toga, kod fetusa ili novorođenčeta mogu se pojaviti nus-reakcije kao što je hipoglikemija i bradikardija, a postoji povećan rizik od srčanih ili plućnih komplikacija kod novorođenčadi u postnatalnom periodu. 
Da bi izbjegli komplikacije kod novorođečeta u postnatalnom periodu (hipoglikemiju i bradikardiju), terapiju β-blokatorima treba prekinuti 72 sata prije termina poroda.  Ako to nije moguće, novorođenče treba pažljivo pratiti. Pojavu simptoma hipoglikemije treba očekivati tokom prva tri dana.
Male količine bisoprolola (2% doze) su nađeni u mlijeku kod ženki miševa. Nije poznato da li se ovaj lijek izlučuje u humanom mlijeku. Budući da se veliki broj lijekova izlučuje u mlijeku, ne preporučuje se dojenje tokom primjene bisoprolola. 

Predoziranje i tretman
U slučaju predoziranja, tretman bisoprololom treba prekinuti. Treba nastaviti suportivnu i simptomatsku terapiju. Ograničeni broj podataka navodi da se bisoprolol fumarat ne može dijalizirati. 
Simptomi predoziranja sa β-blokatorima može uključivati bradikardiju, hipotenziju, bronhospazam i akutnu srčanu insuficijenciju. Prema očekivanom farmakološkom djelovanju i preporukama za ostale β-blokatore, treba preduzeti slijedeće opće mjere kada je to klinički opravdano:
Bradikardija ili ekstenzivna vagalna reakcija se može pobiti atropinom.
Hipotenzija i šok se mogu tretirati intravenskim tekućinama, i ako je neophodno, kateholaminima. β-blokirajući efekat može se spriječiti sporom intravenskom primjenom izoprenalina ili dobutamina. U refraktornim slučajevima, izoprenalin se može kombinirati sa dopaminom. Ako ovo ne dadne željeni rezultat, može se razmotriti primjena intravenskog glukagona. Takođe se može razmotriti primjena kalcijevih jona, ili pacemaker-a. 
AV blok (drugog ili trećeg stepena): Pacijente treba pažljivo pratiti i tretirati izoprenalinom ili ugradnjom pacemaker-a.
Srčano zatajenje: u slučaju akutnog pogoršanja treba razmotriti primjenu intravenskih diuretika i inotropika.
Bronhospazam se može riješiti davanjem intravenskih bronhodilatora


Rok trajanja
Tri godine

Čuvanje
Čuvati na temperaturi  do 25°C.

Pakovanje
Kutije sa 30 tableta, 3 blistera u kutiji, 10 tableta u blisteru

Proizvođač
Farmavita d.o.o Sarajevo,
Igmanska 5 a,71320 Vogošća, Bosna i Hercegovina
u saradnji sa
The Jordanian Pharmaceutical Manufacturing Co. Ltd.
PO Box 94, Naor 11710 , Jordan